Napad na Iran otkrio veliki nedostatak SAD-a

Nedostatak nevidljivih bombardera, tankera i municije

Operacija "Ponoćni čekić" koristila je 125 aviona, uključujući više tankera za dopunjavanje gorivom, i četiri tipa borbenih aviona: F-35, F-22, F-16 i F-15, koji su pružali pratnju i navodno pomogli u suzbijanju iranske protivvazdušne odbrane kako bi se omogućilo B-2 da sigurnije djeluju u neprijateljskom zračnom prostoru. Iako je operacija smatrana uspješnom, mada nikad nisu objavljeni tačni podaci o šteti na ciljanim nuklearnim lokacijama, ona je također poslužila da istakne ozbiljna ograničenja američkih sposobnosti dugometnih napada izvan pokretanja ograničenih pojedinačnih napada poput onog 21. i 22. juna.

Naučiti "ispravne lekcije"

Ističući prevladavajuće zabrinutosti, zamjenik komandanta Globalne udarne komande ratnog zrakoplovstva i Strateško-zračnih zračnih snaga pri američkoj Strateškoj komandi, general-pukovnik Jason Armagost, upozorio je da je potrebno naučiti ispravne lekcije ne samo u vezi s potrebnom veličinom flote interkontinentalnih bombardera, već i s veličinom flote tankera. „Prva stvar koja me brine kada nešto poput Midnight Hammera počne da se oblikuje je kako izgledaju tankerske snage, kakav je njihov položaj i kako se postavljamo u svijetu da bismo to zapravo učinili... To nije lako“, izjavio je. Šefica naoružanja i taktike u Centralnim zračnim snagama, majorka Claire Randolph, koja je bila jedna od planerica operacija, slično je primijetila: "Mnogo se brinem o tankerima... Mislim - zato što nisu privlačni, nisu oružje, nisu lovci i nisu bombarderi - tankeri su često zaista izostavljeni u ovom razgovoru".

Dok Ratno zrakoplovstvo SAD-a trenutno ima manje od 20 bombardera B-2, koji imaju poznate visoke potrebe za održavanjem i nisku stopu dostupnosti, očekuje se da će nabaviti 100-200 stealth bombardera sljedeće generacije B-21. Očekuje se da će ovo omogućiti održiviju kampanju interkontinentalnih napada, dok je, nasuprot tome, vjerovatno da Ratno zrakoplovstvo ne bi bilo u mogućnosti da pokrene daljnje održive napade stealth bombardera na Iran nakon što su se bombarderi B-2 vratili sa svog borbenog leta 22. juna, piše Militarywatchmagazine. Ipak, B-21 je znatno lakši avion koji ne samo da nosi znatno manje municije, već je i daleko kraćeg dometa, te stoga više zavisi od podrške tankera kako bi proširio svoj domet i dosegao daljnje ciljeve.

Najveće bombe na svijetu

Operacija "Ponoćni čekić" dodatno je istakla izazove koji proizlaze iz ograničenja dostupne municije u Ratnom zrakoplovstvu, a major Randolph je upozorio da će buduće operacije vjerovatno trebati municiju koja može prodrijeti dalje kako bi uništila objekte zakopane dublje pod zemljom od GBU-57 koju koristi B-2. Sedam B-2 bombardera bacilo je 14 bombi GBU-57 22. juna, koje su najveće bombe na svijetu i navodno mogu prodrijeti 60 metara pod zemlju tokom napada.

Javni zapisi sugerišu da je kupljeno samo 20 ovih bombi, pri čemu potreba za više bombi za pogađanje posebno dobro utvrđenih ciljeva postavlja pitanja u vezi s operativnom fleksibilnošću Ratnog zrakoplovstva. Značajna mogućnost da su ove bombe korištene i za napad na snage koalicije u Jemenu 2024. godine možda je dodatno iscrpila arsenal. Mogućnost da Ratno zrakoplovstvo razvije nasljednika GBU-57 koji je znatno lakši za nošenje na B-21 i da ga nabavi u mnogo većem broju, stoga ostaje značajna.

Održivost stealth napada

Ostaju značajna pitanja u vezi s mjerom u kojoj će program B-21 moći revolucionirati interkontinentalne mogućnosti napada američkog ratnog zrakoplovstva, s velikim problemima s programom tankera KC-46 i pitanjima u vezi s mogućim programom stealth tankera, što povećava mogućnost da novi bombarderi neće imati podršku potrebnu za pokretanje operacija velikih razmjera protiv udaljenih ciljeva.

Daljnja pitanja odnose se na održivost stealth prodornih napada korištenjem vrlo vrijednih aviona poput B-2 i B-21, s velikim napretkom u radarskim i raketnim tehnologijama, posebno u Kini, koji ima značajan potencijal da nadmaši napredak u stealth tehnologijama, čime se sprječava bombarderi da djeluju u neprijateljskom zračnom prostoru s razumnim nivoom preživljavanja.

Kako Oružane snage SAD-a prelaze iz posthladnoratovske ere u službe optimizirane za novu eru konkurencije velikih sila, očekuje se da će troškovi prilagođavanja biti ogromni, pri čemu je priuštivost značajnog proširenja flote tankera i bombardera i arsenala prodornih bombi ozbiljno upitna u vrijeme gotovo neviđenog opterećenja budžeta Ratnog zrakoplovstva.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad